Specijalistički program za stručnjake
Integrativni pristup u radu s parovima
Edukacija za stručnjake · Početak četvrte generacije u rujnu 2026.
Specijalistički program za stručnjake
Edukacija za stručnjake · Početak četvrte generacije u rujnu 2026.
Institut za integrativnu psihoterapiju organizira specijalistički program „Integrativni pristup u radu s parovima“, edukaciju namijenjenu svim stručnjacima koji se bave savjetovanjem i psihoterapijom, te se žele osposobiti ili unaprijediti vještine i znanja za rad s parovima.
Specijalistički program razvijen je kao odgovor na spoznaju da su mnogi stručnjaci, iako za savjetodavni i psihoterapijski rad s parovima nisu propisani posebni uvjeti, u praksi uvidjeli njegovu kompleksnost.
Znanja i vještine stečeni za rad s pojedincem ne prenose se automatski na rad s parom, zbog čega mnogi stručnjaci, iako formalno osposobljeni, u radu s parovima ostaju nesigurni ili se za njega ne odlučuju.
Četvrta generacija specijalističkog programa započinje u rujnu 2026.
Rad s parom razlikuje se od rada s pojedincem po tome što klijent nije pojedinac nego odnos. Odnos je treći entitet koji oba partnera stvaraju i koji ih zatim oblikuje natrag. Teme koje par donosi kreću se od rane povrede i obrazaca vezivanja, preko svakodnevne komunikacije i sukoba, do obiteljskog konteksta i seksualnosti – a svaka od njih ima svoju razrađenu literaturu i svoj jezik. Ovaj program zato okuplja više perspektiva: svaka odgovara na drugo pitanje i pokriva drugi sloj onoga što se u odnosu događa.
Nijedan pojedinačni pristup nije se pokazao nadmoćnim za sve parove i sve teme, pa integracija nije kompromis nego metodološki izbor. Gestalt psihoterapija ostaje matični okvir koji daje metodologiju i terapeutov identitet, a pojmovi i postupci drugih pristupa u njega se ugrađuju i njime preoblikuju – ne dodaju se kao zasebne tehnike. U literaturi o psihoterapijskoj integraciji takav se model naziva asimilativnom integracijom.
Gestalt psihoterapija metodološka je osnova programa. Iz nje dolazi način na koji gledamo što se u seansi događa: fenomenološki pristup, rad u sadašnjem trenutku i na granici kontakta, teorija polja, ciklus kontakta i mjesta na kojima se prekida, pojam nezavršenog posla i kreativne prilagodbe te rad s polarnostima. Gestalt daje i osnovni stav prema simptomu – ono što par donosi kao problem u pravilu je nekada bilo najbolje moguće rješenje. Zinkerov model dobre forme okvir je prvog intervjua, a eksperiment temeljni oblik intervencije. Gestalt tako odgovara na pitanje kako raditi.
Teorija emocionalnog vezivanja i emocionalno fokusirani pristup (Bowlby, Ainsworth, Main, Bartholomew; S. Johnson) odgovaraju na pitanje zašto. Objašnjavaju zbog čega su reakcije u bliskom odnosu tako snažne i tako predvidljive: negativni ciklus proganjanja i povlačenja, primarne emocije ispod vidljivog ponašanja, ozljeda privrženosti kao zajednički nazivnik najtežih tema te partnerski odnos kao sigurna baza. Ova perspektiva daje paru i terapeutu jezik kojim se sukob prestaje čitati kao karakter, a počinje čitati kao strah.
Empirijski nalazi o partnerskim odnosima unose bihevioralnu i mjerljivu razinu – ono što je provjerljivo i uvježbivo. Razlikovanje rješivih i trajnih problema, obrasci koji razaraju komunikaciju, fiziološka preplavljenost, pokušaji popravka, koraci obnove povjerenja i rituali povezanosti (J. M. Gottman i sur.) daju konkretne smjernice koje par može ponijeti u svakodnevni život. Te se smjernice u ovom programu ne primjenjuju kao protokol: fenomenološka procjena odlučuje je li i kada par uopće u stanju nešto uvježbavati, a nijedna preporuka ne prethodi uspostavljenom kontaktu.
Sistemska i obiteljska perspektiva (Minuchin, Boszormenyi-Nagy, Stierlin, Papernow) postavlja par u kontekst. Cirkularnost umjesto linearnog uzroka, granice podsustava i hijerarhija, triangulacija i koalicije, nevidljive lojalnosti i delegacije te faze razvoja spojene obitelji alati su bez kojih se ne može raditi s parom koji je istovremeno i roditelj, dijete svojih roditelja i član šire obitelji.
Razvojna i karakterna perspektiva (teorija karakternih stilova i razvojnih obrazaca; S. M. Johnson) povezuje rano iskustvo s odraslim odnosom: razvojne faze, potrebe koje su u njima susrele ili nisu susrele odgovor i obrasci koji iz toga nastaju, zajedno s mehanizmima obrane u bliskim odnosima. Ona objašnjava izbor partnera i ponavljanje istih scena kroz generacije.
Seksualnost se obrađuje kao zasebno stručno područje, s biopsihosocijalnim modelom seksualnog zdravlja, suvremenom dijagnostikom i na dokazima utemeljenim terapijskim postupcima.
Integracija u ovom programu ne znači slobodno miješanje tehnika. Četiri temeljne leće – gestalt, privrženost i emocionalno fokusirani pristup, empirijski nalazi o partnerskim odnosima i sistemski pogled – provlače se kroz svaku temu programa, dok razvojna i karakterna perspektiva te seksualnost ulaze u rad ondje gdje ih sadržaj teme traži, kao zasebna stručna područja. Uz svaki pojam jasno je naznačeno iz koje perspektive dolazi i gdje su granice svake od njih. Time polaznik ne dobiva zbroj škola nego jedan radni okvir: sposobnost da u konkretnoj seansi prepozna što se događa, odabere razinu na kojoj će intervenirati i zna zašto je baš tu odabrao.
Program je specijalistička nadgradnja namijenjena stručnjacima koji već imaju vlastiti psihoterapijski ili savjetodavni okvir i ne zamjenjuje edukaciju iz psihoterapijske škole. Program nije licenciran ni certificiran od strane organizacija koje razvijaju pojedine navedene pristupe niti polaznicima daje pravo korištenja njihovih zaštićenih naziva.
Specijalistički program: „Integrativni pristup u radu s parovima“ predstavlja dodatno obrazovanje stručnjacima koji imaju iskustvo u individualnom savjetodavnom i/ili psihoterapijskom radu s odraslim klijentima za kvalitetan rad s parovima.
Formalni uvjeti su:
Institut za integrativnu psihoterapiju i polaznik/ca Specijalističkog programa „Integrativni pristup u radu s parovima“ sklapaju ugovor o edukaciji, te po ispunjenju uvjeta navedenih u ugovoru polazniku/ci se izdaje certifikat o završenoj edukaciji.
Psihoterapeutkinja s dugogodišnjim iskustvom u radu s pojedincima i parovima. Edukaciju iz gestalt psihoterapije završila je pri IGW Institutu u Würzburgu, 2017. godine završila je dvogodišnju edukaciju iz geštaltističkog pristupa za rad s djecom i mladima, a od 2024. godine je i certificirana IMAGO terapeutkinja za parove. Uz to, za rad s parovima educirala se prema geštaltističkom pristupu te Gottmanovoj metodi, kao i za rad s parovima koji se bore s neplodnošću. Trenutačno je u edukaciji za EFT terapeutkinju za rad s parovima te u edukaciji iz sistemske obiteljske psihoterapije i shema terapije. Članica je Hrvatske komore psihoterapeuta te od 2014. punopravna članica Društva gestalt i integrativnih psihoterapeuta Hrvatske, gdje obnaša dužnost predsjednice Etičkog povjerenstva. Redovna je članica Društva Imago terapeuta Hrvatske, gdje je na mjestu podpredsjednice, te je članica Saveza udruga psihoterapeuta Hrvatske. Surađuje s različitim institutima u Hrvatskoj i inozemstvu kao edukatorica, individualna terapeutkinja i supervizorica. Specijalizirana je za rad s djecom, mladima i parovima te provodi edukacije za stručnjake, iskustvene radionice o partnerskim odnosima i predavanja za građanstvo. Osnivačica je Instituta za integrativnu psihoterapiju. Autorica je specijalističkog programa „Integrativni pristup u radu s parovima“, te je koautorica petogodišnjeg programa „Integrativna gestalt psihoterapija za pojedince i parove“. Nositeljica je ECP (European Certificate for Psychotherapy) certifikata, punopravna članica EAGT-a (European Association for Gestalt Therapy) te certificirana EAGT supervizorica.
Tanja Jurin klinička je psihologinja i izvanredna profesorica na Katedri za kliničku i zdravstvenu psihologiju, Odsjeka za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ima dugogodišnje iskustvo u kliničkoj psihologiji, psihološkim intervencijama i tretmanima te psihologiji seksualnosti. Diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je završila specijalistički studij kliničke psihologije te doktorirala na temama anksiozne osjetljivosti kao transdijagnostičkog čimbenika rizika za razvoj psihičkih poremećaja. Uz specijalistički studij iz kliničke psihologije, pohađala je i više stručnih edukacija iz područja vođenja intervjua, primjene psiholoških mjernih instrumenata, procjene psihičkih smetnji i poremećaja kod djece i odraslih te pisanja nalaza i mišljenja psihologa. Završila je edukaciju iz kognitivno-bihevioralne terapije i seksualne terapije, a dodatno se usavršavala u području terapijskih intervencija (Kognitivno‑bihevioralna terapija opsesivno‑kompulzivnog poremećaja, Supervizija u seksualnoj terapiji, Tretman poremećaja kompleksnog tugovanja, Kognitivno‑bihevioralna terapija poremećaja ličnosti, Shema terapija, Rad s tijelom u psihoterapiji, Integrativni pristup u radu s parovima). Kontinuirano radi s pojedincima i parovima s teškoćama u području mentalnog zdravlja, seksualnih smetnji i poremećaja i drugih partnerskih teškoća i problema. Edukatorica i supervizorica je u edukacijskim programima Seksualne terapije i savjetovanja i Integrativnog pristupa u radu s parovima.
Hrvatska komora psihoterapeuta bodovala je cijeli program kao trajno usavršavanje psihoterapeuta, s ukupno 200 bodova, po principu: teorijski dio 100 bodova, supervizijski dio 100 bodova.
Sve informacije i prijave na: lina@institut-ip.hr
Prijave zaprimamo do popunjenja grupe.